Ozalj, Vivodina, Vrhovac stoljećima su posvećeni vinogradarstvu i vinarstvu, a u novije vrijeme na ovim temeljima nastaje i lijepa turistička priča. Topli, vrijedni, veseli i gostoljubivi ljudi izgradili su kroz generacije ovaj posao koji i dalje rade u krugu obitelji i prijatelja, a svatko tko k njima dođe, osjeća se kao u vlastitom domu.
Dobra kapljica, domaća hrana i srce puno ljubavi i radosti nikoga ne ostavlja ravnodušnim pa im se gosti vraćaju godinama, a redovito im dolaze novi, zahvaljujući, između ostaloga, manifestacijama poput Vivodina Wine&Walka, Štrudlafesta i drugih.
Vivodinski i vrhovački kraj poznat je po proizvodnji vrhunskih vina, a brojni vinogradari i vinari ondje međusobno se ne smatraju konkurencijom, već njeguju dobrosusjedske i suradničke odnose.
-Suradnja je jako dobra, te naše količine nisu ogromne, ne gledamo se kao konkurenti, natprosječno puno se družimo, možda i previše. Svi se poštujemo, svi smo si kućni prijatelji. Ja se prezivam Vrbanek, još su tri vinara Vrbaneki i nitko nikome ne stvara probleme. Svaki kupac se orijentirao na nekog. Na kraju krajeva, kada nam i fali vina, šaljemo kupce jedni drugima, ističe Darko Vrbanek vlasnik obrta za poljoprivrednu proizvodnju i usluge VITIS.
Druže se i upućuju jedni drugima svoje goste, kupce, klijente, ovisno o potražnji jer svatko ima neku posebnu ponudu, neku specifičnost. Neki su se orijentirali isključivo na vino, neki su tome dodali rakije i jabučni ocat, neki su se usmjerili na ugostiteljstvo, neki na iznajmljivanje soba, a neki na kombinaciju svega navedenog. Primjerice, obitelj Josipa Vrbaneka, uglednog vinara vivodinskog kraja, ozbiljno se bavi i proizvodnjom jabučnog octa.
–Samim tim što je gospodin Josip zapravo voćar, nije tipično vinogradar i sam podrum ima u vlasništvu 3 hektara voćnjaka, baš jabuka, a s time je nekako krenula i usmjerenost proizvodnji jabučnog soka. Ovo je vinogradarski kraj pa proizvodimo i vino, ali prvenstveno nam je u fokusu proizvodnja jabučnog octa. Najveći smo proizvođači prirodnog jabučnog octa u Hrvatskoj. Veliki proizvođači to rade uglavnom od koncentrata, a mi uzgajamo jabuke, radimo jabučni sok, jabučno vino i onda jabučni ocat, kazala je voditeljica podruma u vlasništvu tvrtke Lotus Ivana Štajcer.
Osim kvalitetnog vina, domaće hrane, predivne prirode i gostoljubivih ljudi, ovi su ljudi pokazali da znaju i ispričati lijepe priče iz bogate povijesti vlastitih obitelji, poput Elvisa Šoštara, vlasnika istoimenog OPG-a, čija je tradicija vinarstva i vinogradarstva duga više od 200 godina.
-Tradicija nam je jako duga, generacijama i generacijama se bavimo tim poslom. Ja imam nekakav pisani dokaz, jedan simpatični kupoprodajni ugovor iz 1912. godine. Tako da možemo reći da se obitelj time bavi 200-tinjak godina i generacijama uvijek netko ostaje u tom poslu. Kao sjećanje na moju prabaku koja je sama organizirala žensku berbu dok je pradjed bio u 1. svjetskom ratu, osmislili smo i novu liniju vina koja se zove Marijaelena. To je spoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti jer, prabaka se zvala Marija, a moja sedmogodišnja kćer se zove Elena, kaže Šoštar.
Oni su pioniri razvoja kontinentalnog turizma koji grade na temeljima vinarstva i vinogradarstva. Svoje potencijale, koji leže u geografskom položaju i dugoj tradiciji, itekako znaju iskoristiti, a vrijeme za procvat svih oblika poslovanja u ovom kraju tek dolazi.
-Sve više ljudi dolazi u ovaj naš lijepi ozaljski kraj. Deset godina se bavimo turizmom ovdje i u tom razdoblju se već jako puno toga promijenilo, a to je za razvoj turizma jako malo vremena. Na našem OPG-u imamo i sedam soba i dolaze nam ljudi sa svih strana svijeta, a 90 posto gostiju u sobama su stranci. Ono što je za nas dobro, ali i za svakog ugostitelja, da nam se stari gosti stalno vraćaju, dolaze novi gosti. Radimo na promidžbi našeg kraja, a sve više mladih ljudi se prepoznaje u ovom poslu. Svi zajedno idemo prema cilju da razvijamo naš kraj. Ja sam ili nas par u razvoju turizma ne značimo ništa, ali što će nas biti više, bolje ćemo raditi i više će nam ljudi dolaziti, zaključuje vlasnik OPG-a Stjepan Čulig.
