Dok su neki njegovi vršnjaci gledali crtiće, igrali se u pješčaniku i živjeli za rođendanske proslave, on je pakirao torbu, uzeo reket u ruke i pravac na trening u Teniski klub Karlovac. Sa svega 4 godine počeo je pisati svoju sportsku priču, a već je nagrađen za mladu sportsku nadu grada Karlovca. Danas ima 9 godina i iako je tek mjesec svibanj, iza njega su osvojena čak 4 turnira. Osvojivši turnire gotovo sigurno je osigurao nastup na državnom prvenstvu do 10 godina koje se ove godine igra u Karlovcu. Njegovo ime je Lovro Fabac Car.
– Prvi osvojeni turnir mi je bio u Samoboru, a drugi u Zaprešiću. Preostala dva turnira osvojio sam u Karlovcu. Ljepše mi je pobijediti doma, jer je to moj klub i ovdje sve poznajem, navodi Lovro.
Svoj prvi kontakt s tenisom imao je preko projekta dječjeg vrtića Karlovac koji je djeci osiguravao besplatne teniske treninge. Malo po malo, stvorila se ljubav bez koje mu je danas nezamislivo rasti i razvijati se.
– Najbitnije su noge u tenisu, jer bez njih ne možeš nikako doći do loptice. Ne možeš ići ni lijevo ni desno. Treniram 5 puta tjedno. Nekad 6 zato što nekad imam individualni trening subotom, a nedjeljom nemam trening, ali subotom ako nemam trening, onda vjerojatno imam turnir.
Planovi za dalje su mu i dalje naporno trenirati, jer kako kaže, teže je ostati na 1. mjestu nego do istog doći. Idoli su mu Rafael Nadal i Carlos Alcaraz, a u slobodno vrijeme voli pogledati i dobre nogometne utakmice.
– U nogometu navijam za Dinamo i Karlovac 1919. U rukometu navijam za Hrvatsku. Ne znam niti jedan klub. Sretan sam što je Dinamo opet prvak. Rijeka je dobra zato što smo ju pobijedili na jedvite jade, a Hajduk je prvo počeo dobro, a sad se opustio kad smo prestigli i Hajduk i Rijeku.
Trener Matko Belak o Lovri ima samo riječi hvale.
– Smatram da je to tek početak što on ima reći o svojoj karijeri. Mislim da ga čeka blistava budućnost. On je naša velika nada. Samo mora nastaviti dalje marljivo trenirati kao i do sad. Nebo je granica kao što se kaže, tvrdi trener Matko.
Tu je i mama Natalija koja o tenisu, kako tvrdi, nije znala apsolutno ništa dok se Lovro nije priključio ovom klubu, ali sinovo zdravlje i veselje na prvom su joj mjestu, pa joj nije teško ispratiti svaki njegov korak.
– Pa k’o i svaki roditelj. Nama je drago da njemu to lijepo i dobro ide te da ostvaruje te uspjehe. Međutim, ja uvijek kažem, i trener i predsjednik našeg kluba, da je to puno više zapravo od tenisa i tih pehara, jer kroz taj angažman u klubu, kroz te turnire, tu se razvija zapravo puno drugih stvari koje su puno vrednije od pobjede na turniru. To su socijalizacija, snalaženje i odgovornost. Ja njemu uvijek dam da on sam odluči. Ja njemu kažem: “Lovro, mi možemo pisati zadaću do 10 navečer, ali tebi je trening u 8. Sad ti odluči hoćeš li napisati ju dok ja dođem s posla, pa ćemo ići na trening.” i tu on stječe nekakvu odgovornost, rekla je mama Natalija.
Tko zna, možda će jednog dana ovaj dječak širokog osmijeha i ogromnog talenta osvojiti i Wimbledon, a do tad uživajte u cjelokupnom razgovoru kojeg vam donosimo u emisiji „Sportski pregled“ na sljedećoj poveznici:
