
Pizza napoletana ili napolitanska pizza jedna je od najomiljenijih u svijetu. Karakterizira ju lagana i tanka korica, pomalo hrskava i zapečena, a opet prozračna. Tijesto se radi od posebnog brašna koje joj daje jedinstven okus.

Nastala je u Napulju u Italiji u 18. stoljeću. Ono što ju izdvaja od drugih je strogo pridržavanje određenih pravila izrade i sastojaka, koji se prenose kroz generacije pizzaiola.

Europska unija 2009. godine ovom je umijeću dodijelila status zagarantiranog tradicionalnog specijaliteta, a umjetnost napuljskog ‘Pizzaiuola’ upisana je na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva 2017. godine..

Napolitanska pizza se tradicionalno peče u peći na drva, na temperaturi između 430°C i 485°C, a pizza se peče samo 60 do 90 sekundi, stvarajući njenu prepoznatljivu zapečenu koru, a mogu se koristiti i plinske ili električne pećnice visoke temperature.

Tijesto kad se napravi mora „odležati“ 48 sati te se onda dijeli na kugle koje se razvaljaju za pojedinu vrstu pizze te se stavlja nadjev. Preduvijet je ipak na pravi način izrađeno tijesto, a dio tajne izrade otkrila nam je pizzajola koja je zaslužna za vrhunske napolitanske delicije Danijela Detelj.

-Temperatura u kojoj se tijesto mijesi mora biti maksimalno 22 stupnja, ne viša. Tijesto ne smije prijeći 22 stupnja dok se mijesi, što je jako bitno jer onda ne „radi“ kako treba. Kad je gotovo, tijesto “leži” od dva do šest sati pa se onda bulira, to je kad se od komada tijesta rade kuglice. To su naše bule. Postoji receptura koje se strogo držimo da bi to bio proizvod koji mora biti. Naravno, postoje oscilacije u temperaturi ljeti ili zimi, ali prilagođavamo ju u prostoriji u kojoj radimo. Imamo komoru u kojoj bule leže minimalno 48 sati da bi se moglo s njima raditi. Kad „odleže“, razvlačimo ih rukama, a pomažemo si jedino oštrim brašnom da se tijesto ne bi ljepilo koje, prije nego što ide u peć, moramo stresti. Što se tiče pečenja, bitno je da imamo peć koja može razviti jako visoku temperaturu, a mi za to imamo našu „Vericu“.