Kad je bila djevojčica, rukomet je zavoljela uz tatu koji je i dan danas trener rukometašica Rukometnog kluba Škola rukometa Karlovac. Sjeća se prvog treninga jer su ju stavili na krilnu poziciju, a ona je domah znala da će biti vratarka. Ona je Patricija Keča Kordić i više od dva desetljeća brani boje Karlovca. Danas ima 28 godina, trenira sedam puta tjedno i dok god će moći, igrat će za voljeni klub iz kojeg nikad nije otišla.

– Bili smo baš dobra generacija što se tiče tih cura s kojima sam počela trenirati. Čak mi je i kuma iz te generacije rukometa. Stvarno smo si bile dobre prijateljice. Svugdje, gdje god smo putovale, našle smo nešto što će mi uvijek ostati u sjećanju.

Sa suigračicama se kao dijete izgubila u Pragu što će svakako pamtiti cijeli život. Na svu sreću, ekipa je opet bila na okupu i stožer je mogao odahnuti. Svako putovanje u sklopu sporta piše posebnu priču, ali postoji jedan turnir kojeg će Patricija zauvijek pamtiti.

– Nisam vidjela u sebi uopće neki poseban talent. Nisam imala samopouzdanja kao djevojčica, a onda je bio turnir koji mi je bio prekretnica. Osvojile smo turnir u Kašteliru i tamo sam obranila pobjednički gol. Bila sam najbolji golman turnira. Onda mi je sjelo u glavi da sam ipak možda dobra i da ću biti dobra golmanica. To mi je bila prekretnica. Nemam osjećaj da sam uspješna u tome, a nikad nisam niti imala velike ambicije što se tiče vlastitog uspjeha.

Nedugo je bila u Litvi na projektu u kojemu su sudjelovali Karlovac, Dubovac – Gaza i Ogulin. Išla je u funkciji trenerice, a svako takvo iskustvo je dragocjeno. Rukomet joj je donio i ljubav života. Kroz sport je upoznala svog supruga Luku Kordića koji je igrač Dubovca – Gaze. Nedugo su se vjenčali i naravno da je vjenčanje imalo elemente rukometne lopte uz ekipu s parketa.

– Koliko god sam žrtvovala privatan život zbog rukometa i sva događanja na kojima sam mogla biti, na kraju se dogodilo da sam svog muža upoznala u dvorani. Super mi je to priča.

Patriciji i njenim suigračicama uskoro kreće nova sezona, ali prije ih očekuje 1. kolo hrvatskog kupa regije središte. Školarke će u Sportskoj dvorani Osnovne škole Grabrik dočekati ekipu Samobora u četvrtak s početkom u 19 sati i 30 minuta.

– Moja očekivanja su ta da damo svoj maksimum i da ostanemo u toj ligi, da zadržimo svoje mjesto ovdje i da naše mlađe cure mogu nastaviti dalje igrati ovu ligu. Naravno, mi starije ćemo im pomoći dok malo stasaju.

Najveći izazov tijekom aktivnog igranja bio joj je za vrijeme studiranja s obzirom da se zbog rukometa nije htjela odseliti u Zagreb. Svaki dan je putovala na Prirodoslovno – matematički fakultet u Zagreb pa natrag na trening u Karlovac i onda opet u Zagreb. Jednako se trudi kao i muškarci, ali mišljenja je da se ponekad na ženski sport gleda kao da je manje vrijedan, manje ozbiljan, a ujedno je i manje plaćen. Bez obzira na sve nedaće, Patricija uvijek u svemu pronalazi samo pozitivnu stranu pa tako i u rukometu. Ako želite doznati što nam je sve otkrila iz privatnog i sportskog dijela svog života, poslušajte našu radijsku emisiju „Klub žena – žene u sportu“ u srijedu 16. rujna s početkom u 17 sati i 30 minuta.