Za 129. brigadu HV Karlovac najtragičniji i najtužniji dan jest 8. studeni 1991. godine. Čak 17 pripadnika spomenute postrojbe izgubilo je život. Zrakoplovi JNA oko 14 sati napali su drvenu baraku karlovačke tvrtke „Vodoprivreda“ u Draganićkim Mrzljakima gdje su se nalazili pripadnici 128. brigade. Jedan od preživjelih hrvatskih dragovoljaca, Miroslav Sabljarić, prisjeća se tog datuma s tugom i težinom u srcu. Jedna ispaljena raketa bila je i više nego dovoljna da Draganić bude zavijen u crno. Miroslav je tada imao 27 godina.

– Taj dan je započeo s našim odlaskom u ranim jutarnjim satima na kanal Kupa-Kupa gdje smo imali probno gađanje u mete. Pripremali su nas da zamijenimo jednu satniju 110. brigade na Turnju. Cijelo jutro smo gađali u te naše mete, svatko iz svog naoružanja i par puta nas je preletio mig JNA. Pri tome smo mi htjeli pobjeći u šumu pa smo se opet vraćali na kanal Kupa-Kupa da gađamo mete, rekao je Miroslav.

Nakon povratka u baraku, imali su ručak. Bio je lijep i sunčan dan, navodi Miroslav. Neki pripadnici brigade otišli su u obližnji kafić na piće, a neki su otišli u spavaonicu. Više ništa nije bilo isto. Do Miroslava je ležao jedan suborac kojeg su geleri pogodili u trbuh. Stenjao je od bolova i umro je na putu prema bolnici.

– Prvo kaj mi je proletjelo kroz glavu: “To je čista nevjerica. Kako su nas mogli napasti?”. Bili smo dosta u pozadini u Draganiću. To nije bila crta bojišnice. Drugo, proletjelo mi je kako je baš mene geler sastavio?

Imao je defekt stražnjice. Liječnica u OB Karlovac rekla mu je da mu nedostaje čak kilogram mesa na lijevom dijelu stražnjice. Dva mjeseca bio je na liječenju uz dvije operacije. Na svu sreću, geler mu nije oštetio druge organe.

– Mene su stavili u jednu deku i četvorica su me izvlačila van iz tih ruševina. Kad su me nosili van, moji suborci, koji su poginuli, ležali su pred tom barakom. Bilo je šute, dasaka od krova i krhotina. Moji suborci ležali su u svakakvim položajima, a tijela su bila raskomadana.

Dan danas Miroslavu se vraćaju slike u snu, a prvih nekoliko godina osjećao je strah. Imao je priviđenja da ga četnici opet napadaju uz konstantno znojenje. Kasnije mu je glavni zapovjednik uslišio želju. Htio je ostati u vojsci. Radio je na benzinskoj crpki u vojarni Luščić gdje je ostao do 1999. godine. Danas Miroslav ima 62 godine. Živi na Maloj Švarči, a najveću sreću daju mu njegova supruga Dragica, kćer Ivana, sin Bruno i pas Luna.

– Jako mi je drago da je naša Hrvatska pobijedila u ratu i da smo slobodni ljudi koji su na svojoj grudi zemlje. Sretan sam što naša djeca mogu rasti i raditi u slobodi i sreći. Neka se nikad više ne ponovi.

Luna, najveća ljubav u obitelji Sabljarić koja ima više od 17 godina

U slobodno vrijeme obožava ići u ribolov, družiti se s prijateljima te pisati pjesme koje mu daju mir i liječe dušu. Također, zaigra košarku koliko mu to dozvoljava zdravlje. Ove subote, zajedno s pripadnicima Udruge pripadnika 129. brigade HV Karlovac i s članovima Udruge ZRAKA iz Draganića, odat će počast poginulim suborcima u Draganiću. Već tradicionalno, po 14. put održat će se memorijalna utrka. Prijave su istog dana od 08:00 do 09:45 sati u Mrzljakima kod kapelice Svetog Križa. Start utrke je u 10:00 sati, a dodjela nagrada u 13:00 sati. Dužina staze iznosi 17 kilometara.

Donosimo vam Miroslavovu pjesmu koju je napisao za datum koji je obilježio rat u Draganiću:

“Tog 8.11.1991. godine,nismo uspjeli izići van

Iz drvene barake, da ugledamo dan

Avion nas raketirao, pobio je ljude

U sred Hrvatske, naše rodne grude.

Prijatelji moji, 129. brigada

Uvijek na njih mislim, u srcu moga grada

Suze same teku, velika bol u duši

Od tuge i očaja, srce mi se guši.

Godine prolaze, narod im se divi

Zbog naših najmilijih, Hrvatska nam živi

Ostaju u srcu, do kraja života

Uvijek će ih krasit, njihova dobrota

Zato neka živi, 129. brigada

Moja i od mojih suboraca, iz okolice i grada.

Neka ih anđeli, čuvaju i vole,

Neka se ljudi, za njih stalno mole.

Spomen na njih, 17-toricu junaka

Neka im je slava, i hrvatska gruda laka

Neka im najljepše, cvijeće krasi grob,

Zbog njih nismo, ničiji rob.“

FOTO: Andriana Baćurin, privatna ahriva Miroslava Sabljarića i knjiga 129. brigada HV Karlovac (Domovinski rat 1990. – 1996.)