– Ovo je srž onoga šta ja ustvari jesam, kazao je Almir Pehlić autor zbirke misaonih pjesama Karlovačke kiše.
Zbirka je to pjesama koje su godinama nastajale, a upravo Karlovac i kiše dvije su najčešće teme koje Pehlić obrađuje.
-Pišem kada mi dođe slika ili misao u glavu, najčešće dok šećem gradom. Ponekad sjedim u parku i promatram ljude, ljude u poznim godinama jer oni imaju toliko iskustva, naučili su što znači voljeti, što znači biti odbačen, što znači biti čovjek.
Ovu zbirku pjesama, kako autor kaže, mogu pročitati svi jer pruža osjećaj i spoznaju što znači voljeti i živjeti svoj grad. No, i sam je svjestan da poeziju ne voli svatko.
–Kada smo bili klinci, tjerali su nas da učimo pjesme napamet i stojimo pred 30 učenika i tresemo se pokušavajući se sjetiti kako ide sljedeći redak. U srednjoj pak školi morali smo znati što je pjesnik htio reći bez ikakvih osnova znanja o čitanju tekstova. Tko danas na temelju toga može voljeti poeziju? Samo oni koji su spremni na nova iskustva.
Pehlić je rođen na Gazi, ondje je i odrastao.
–Gaza je kvart kojeg mnogi ne vole i smatraju ga slijepi crijevom grada, ali zapravo je Gaza prekrasna oaza mladosti i starosti, svih onih prekrasnih iskustava koje ne može iskustiti nitko, nego samo onaj tko je ondje rođen jer nitko ne ide na Gazu, kazao je.
Ne voli ljetne vrućine, već Karlovac u jesenje doba. Jesen mu pruža mir, šetnju uz jablanove i noć koja dolazi ranije. Ipak, za Karlovac kaže da je najljepši za vrijeme Zvjezdanog ljeta.
–Karlovac je najljepiš kada su ljudi sretni i radosni, kada su otvoreni za nove ideje. Zvjezdano ljeto je prekrasna manifestacija, nešto najljepše što imamo u gradu, mladi izlaze van, plešu, pokazuju svoje radove, Karlovac tada živi.
