Dogradonačelnica Gline u Karlovcu: Ako nismo u stanju ukloniti ruševine, kako ćemo obnoviti kuće

U Aquatici je održan okrugli stol pod nazivom ‘Krizno volontiranje- potres i pandemija’ u organizaciji udruge KA-Matrix i u partnerstvu s udrugama Avadhuta i Eko Pan. Predstavljena su iskustva organizacija i njihovih volontera tijekom kriznih situacija kao što su potresi i pandemija u protekle dvije godine. Bila je tu i Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline, koja nam je kazala kako je situacija tamo svakim danom sve gora.

– Na području grada Gline država je počela raditi jednu kuću, temelji stoje dva mjeseca, gradnja nije još počela. Najgore je to što mi imamo privatne donatore, montažne kuće su već gotove, ali kuće od ljudi nisu srušene, imamo problem s tim uklanjanjem ruševina. Ako nismo u stanju ukloniti ruševine, pa kako ćemo obnoviti kuće. Ljudi su 15 mjeseci u kontejnerima bez sanitornog čvora. Govorilo se drugačije. Ministar kaže da je obnovljeno 450 kuća, to je obnova dimnjaka, to nije obnova kuća. Obnova je kad se kuća napravi iz temelja iz kojeg je srušena, kazala je Mitić te je pohvalila volontere i ‘male ljude’ bez kojih puno toga ne bi bilo.

– Volonteri su odradili posao koji su trebale odraditi institucije nakon potresa. Rijeka ljudi se slijevala na Baniju, tri mjeseca su kuhari kuhali hranu, mislim da su trebali nastaviti to i da im je država trebala pomoći. Volonteri su odradili čuda, zaključila je Mitić.

Pročelnik HGSS-a Karlovac Josip Granić rekao je kako je najveća prednost volontera što su sami odabrali to što rade, nemaju plaće i to su ljudi sa čistim motivom. To je prednost u odnosu na bilo koju drugu instituciju gdje se radi za novac.

– Apelirao bih na ljude koji se žele uključiti u volontersku akciju da se uključuju kroz organizacije, a ne ponaosob jer nosioc volontiranja može biti samo pravna osoba. Volontiranje je genijalna stvar ali mora biti formalizirano, smatra Granić koji kaže da u budućnosti moramo puno raditi na umrežavanju volontera.

Ono što može i mora biti bolje je način komunikacije sustava prema javnosti i javnosti prema sustavu, kaže Granić.

– U slučaju Petrinje bilo je par objava građana, koji nisu bili volonteri neke organizacije i napravili su kaos na terenu da je to nevjerojatno. U kriznom komuniciranju trebalo bi vjerovati sustavu. Ako je naša javnost takva da može povjerovati na dvije tri privatne objave onda imamo puno dublji problem, zaključio je Granić.